< rujan, 2007  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off


myspace

blog layout

blog layout


blog layouts

blog layouts


blog layouts

blog layouts


Cursors

buduci da mi je trebalo puno vremena da se odlucim na brak mada sam voljenog muškarca našla vec odavno ovdje cu nastojati opisivati moja iskustva u novom mracnom/bracnom životu.
imam 26 godina, visoko sam obrazovana, zaposlena na dobrom radnom mjestu, mogu reci uspješna, moderna i samosvjesna žena.Ovo govorim kako bi me se što bolje razumjelo.
pa uživajte.


10.09.2007., ponedjeljak

Napokon ja!!!!!!!!!!!!!

Mislite da je lako biti mama, e pa nije.24 sata sam zauzeta svojom bebom tako da nisam mogla biti redoviti bloger,međutim sad sam počela raditi tako da ću ukrasti malo vremena od posla da vam se javim, zločasto od mene ali jednostavno ne stignem od doma nista.
Moja Dora je već velika curica, ima 12 zuba i već hoda,zove mama, tata, baba,zna pitati daj, zna paliti televizor na daljinski,drži slušalicu od telefona da priča na nj, zna raditi mnoštvo nepodovština po kući.Obožavam je, ali ovo više neće biti samo blog o njoj.
Na poslu sam uletila u najgoru moguću gužvu tako da sam već u 6 brzini.Obradovalo me to što sam se nakon godinu dana stanke vratila na svoje staro mjesto i što još uvijek držim konce u rukama tako da me njih nemora učiti ničemu ni ništa mi pokazivati,mrzila bih to da moram imati neke tutore sada.Sad idem vidjeti ima li itko tu od starih blogera.
Pozdrav!
- 14:01 - Komentari (8) - Isprintaj - #

11.03.2007., nedjelja

moja dora

danas je dobila prvi zub!
- 19:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.02.2007., petak

Ostala sam vam dužna-priča sa poroda

Evo i ja da se podsjetim a vama sam ostala dužna, nadam se da ću odsada biti češće na blogu.

Porod kako je bilo, mada već davno jako se dobro sjećam tog dana.
Naime dan prije sam bila kod ginekologa koji mi je rekao da neću roditi još sigurno tjedan dana, njegova potvrda mi je trebala budući da sam te subote planirala ići u svadbu prvoj rođaki.
Popodne smo muž i ja sjeli u auto i odvezli se u Split,trebali smo prenoćiti kod moje sestre koja dole stanuje. Na veče negdje oko ponoći počeli su me hvatati trudovi, u početku sam mislila da nisu ali budući da su dolazili u pravilnim vremenskim razmacima dalo se naslutiti o čemu je riječ.
Dragi i ja smo smišljali što ćemo i odlučili još čekati nismo mogli vjerovati da ću roditi kad mi je isti taj dan liječnik rekao da neću još.
Vjerovali ili ne pod tim trudovima sam zaspala,ujutro sam se probudila u 7 i shvatila da me bolovi još uvijek peru,nazvala sam liječnika koji mi je mrtav hladan rekao da su bolovi koje osjećam sigurno trudovi i da idem u bolnicu.
E zamislite sad ovo moji svi u pripremam za svadbu a ja u bolnicu rađati i to u Splitu gdje ne znam nikoga. Moram reći da sam stoički sve podnosila i cijelo vrijeme plakala ko malo dijete, ni danas ne znam zbog čega ali dragi moji suze nisu prestajale.
Primila me neka super zgodna liječnica koja bi bolje pristajala na modnoj pisti nego u onoj sivoj rađaonici, dala mi klistir i poslala na čekanje.
E sad drage moje što se tiče poroda ne mogu vas utješiti (vas koje ste rodile već i ne moram) POROD BOLI,odnosno da budem određenija sve u vezi poroda boli, barem je mene boljelo. Od trenutka dolaska u rodilište i onoga još bitnijeg kad su me smjestili na stol za rađanje i priključili na onaj tzv drip, ja sam umirala od bolova. Žene drage cijele Firule su odjekivale od moje vike i preklinjanja da mi se skrate muke, plakala sam i zapomagala bez prestanka bolovi su bili nesnošljivi. Drage moje zamislite najveću moguću bol i pomnožite ju sa 10 dobiti ćete bol koja se može očekivati kod poroda.
Sreća u svemu je što sam bila u gradu i bolnici gdje me nitko ne zna pa me nije sram moje galame danas, ali uistinu još uvijek kad se sjetim tih bolova prođe me jeza.
Na stol za rađanje su me stavili u 15 h a rodila sam u 20 h. Da i tiskanje boli kao i trudovi, i epiziotomija boli, i šivanje boli, sve boli i boljelo je još 2 tjedna nakon poroda.
Jedino što ne boli je pogled na bebu koja vraća vjeru u život i nadu da će bolovi nekada proći. I hvala Bogu prošli su.
Danas imam krasnu,ma prekrasnu, presladku djevojčicu pored sebe. Nikada nisam ni mogla zamisliti da je moguće nekoga ovako voljeti, a tek osjetiti ljubav kako ona mene voli,to je nešto što se uistinu ne može platiti nikakvim novcem. No budući da majčinstvo iziskuje mnogo napora i vremena rijetko sam na blogu no potruditi ću se odsada biti češće.
Toliko za sada pa do čitanja.

- 16:24 - Komentari (27) - Isprintaj - #

30.01.2007., utorak

Lijep pozdrav!

Dragi moji evo mene, nije me bilo jedno dulje vrijeme ali imam opravdanje, stalno sam doma a internet nam nije radio evo do neki dan. Kad sam pogledala kada sam objavila svoj zadnji post vidjela sam da je to bilo samo par dana prije mog poroda.Dugujem vam toliko sočnih priča koje ću vam pokušati sljedećih dana nadoknaditi sa obzirom da me stvarno nije bilo dugo.
Dok ovo pišem moja već velika beba, Dora, gagolji iza mene uživajući u svom jutarnjem ritualu-izležavanjem u mom krevetu.
Ja sam na porodiljnom dopustu i iako uživam u majčinstvu posao mi nedostaje ali o tom potom.
Budući da nam se sad žuri u grad ovo će biti samo kratko javljanje čisto da znate da sam živa a skoro se javim sa malo većim postom.
p.s. bože jesam otupila nisam ni uspijela objaviti ovaj post jer sam kliknila spremi umjesto objavi.
- 08:05 - Komentari (11) - Isprintaj - #

20.09.2006., srijeda

Još sam u komadu!

Dragi mojij oš sam u komadu, tornjam po kući ko tuljan i osluškujem bolove oko trbuha alo nema još naznaka skorog poroda tako da ću u komadu biti još sigurno 10 dana.
Da je kući zabavno nije, osim što pripremam stvari za bebu, perem, peglam i kuham. Lječnik mi je zabranio vožnju tako da auto uzimam samo nakratko i to kradomice kad mi nema muža, da ne popizdim doma.
Beba se spustila tako da mi sad pritišće zdjelicu i mjehur tako da non stop visim po kupaoni,spavam loše jer stalno imam osjećaj da mi je pukao vodenjak.
Sve u svemu mislim da sam pogriješila što porod nisam čekala u uredu, nijednu od ovih tegoba nisam imala dok sam radila, a sada nema što me ne boli.Bole me prepone, koljena, p...., leđa, mjehur,ma sve me dole boli a porod još nije ni na pomolu. Drama!!!!!!!!!!
Kako tek boli porođaj??????
Inače od sexa nema ništa već tjedan dana jer me sve boli i jer sam u stalnom strahu od poroda, toliko o uzbuđenjima.
Brojim još 10 dana do dana kada ćemo ugledati našeg anđela, stalno ju sanjam i samo molim BOGA DA BUDE ŽIVA, ZDRAVA I SLATKA.
Javim vam se još koji put ako uspijem, pozdravljam vas, i molite Boga da mi sve prođe u redu.
CMOK SVIMA!
- 11:26 - Komentari (39) - Isprintaj - #

04.09.2006., ponedjeljak

Porodiljni!

Vidim ja koliko je sati svi žele da me se riješe i šalju me na porodiljni, a ja se pravo ufurala da ću moći raditi do poroda, al ništa od toga, moj trbuh i moj egeganje su počeli svima ići na živce.I mada diša i cijeli moj odsjek u firmi gorke suze roni jer neće moći bez mene ja od sutra ne radim,U k sve odoh malo spavati i odmarati, peglati i prati odjeću za bebe, posjetiti frendice koje dugo nisam vidjela i čekati taj dan D.
Dobro se osjećam al loše spavam ima par dana, budim se svako malo u strahu da mi je pukao vodenjak, mislim da sam lagano postala paranoična, ha, ha a i jesam bila dugo bez brige i pameti.
A i na posao mi je bilo teško ići, teško mi se ustajati ujutro, onda često idem na WC pa mi je i to počelo ići na živce,bolje da sam doma i odmaram, možda mi se vrate bar noge u normalu sa obzirom da su mi natekle.
Javim vam se sutra sad idem počistiti stol!
- 14:59 - Komentari (18) - Isprintaj - #

30.08.2006., srijeda

Naopaki dan!

Što uraditi kad ti dan počne ovako naopako kao meni danas? Totalna katastrofa.
Ja ,kao svaka trudnica preplašena od porođaja koji je čeka, spavam ko top i jutros nisam čula sat i zakasnem na posao.Naravno da to i nije neka katastrofa. ali eto danas se potrefiloa da sam u 8 imala zakazan važan sastanak, vozila sam ko luda i zapala u najveću moguću gužvu.Uletila sam u ured gdje me klijent već čekao, a ja u krasnom izdanju, nepočešljana i nenašminkana, obučena kao da je vani 40 stupnjeva a ne 15.
I na kraju sastanka je dobro prošao.
Sljedeći šok je usljedio kad sam pregledala projekt koji sam dala kolegici da mi odradi ,budući da će me ona mjenjati kad odem na porodiljni, i gle čuda žena je sva naopako napravila i sada ja moram ponovo. Ja stvarno nisam picajzla ali me ubija to što na poslu sve moram uraditi sama, imam pomoćnice čija pomoćnica sam ja ustvari a svi drugi nesposobnjakovići imaju pomoćnike kojo dobrano iskorištavaju pa opet ništa ne stignu na vrijeme kvalitetno obavljati.
Već mi je lagano prekipilo, posla ko u priči a meni su živci sve tanji svakim danom, mislim da je dosta vrijeme je za porodiljni. Još ću završiti ovaj projekt i idući tjedan ću valda sve srediti i napustiti radno mjesto.
Kažu da su ljudi koji viču kompleksaši, nikada to nisam bila, vikanje je moj ispušni vevtil i stvarno kad mi prekipi onda se moram na nekoga navikati. Eksploziven sam prirode i jako sam temperamentna i zato vičem. Osobno smatram da ljudi koji tiho pričaju da često lažu i nešto muljaju, zato tiho pričaju, ipak ja sam iskrena i ne bojim se da će me netko čuti jer ne lažem ništa.smijeh

I da, kaže mi svekrva sinoć da izbjegavam odnose sa mužem sad kad uđem u deveti mjesec trudnoće da mi nebi pukao vodenjak.Mislim stvarno ni u jednoj knjizi to nisam našla, pa neznam je li to istina?
Zna li možde netko od vas.
A sad idem na posao,pozdrav.mah
- 09:30 - Komentari (19) - Isprintaj - #

24.08.2006., četvrtak

PMS

Ja sam vam inače jedna jako eksplozivna osoba, jako sam izravna nemam dlake na jeziku, jako brzo planem, ne plašim se nikoga - ne priznajem autoritete, posao mi je stresan pa često i živčanim, ali uz sve ove moje osobine ljudi su navikli na mene i čak me i vole.
Već sam vam rekla da je trudnoća stanje stalnog PMS-a, tako da sam vam ja svaki dan na iglama da se ne zakačim sa nekim, bilo sa posla, bilo iz obitelji, bilo sa prodavačicom u dućanu ili slučajnim prolaznikom.
Juče su naprimjer nastradali neki klinci na parkingi ispred firme, ja vam stvarno ne podnosim tu mutavu i neodgojenu djecu i jednostavno sam im morala reći što ih slijedi, u pitanju je bio njihov automobil kojim su zauzeli dva parkirna mjesta.
I što mi još stvarno ide na živce, jedna kolegica s posla, žena svaki dan donosi neko voće i jede ga.No nije stvar u voću već u načinu jedenja, sve je bilo ok dok nije počela donositi lubenicu i grožđe.Ljudi moji kosa mi se digla na glavi, žena čisti košpice iz lubenice i grožđa a grožđe još i dodatno guli. Ovo je stvarno prizor za vrištenje.Budući da se ja malo više pitam u firmi od ostalih u mom odjeli, juče sam zabranila donošenja voća u ured. Nemojte misliti da sam prolupala i da sam grozna osoba ali guljenje i trebljenje grožđa stvarno ne želim gledati ovih par zadnjih dana dok sam još na poslu, pa vi mislite što vam drago.


- 10:49 - Komentari (18) - Isprintaj - #

22.08.2006., utorak

Promjene

Jao kako ću se ja istraumatizirati svojim tijelom.
Vjerujte od kada sam trudna na svoje tijelo gledam nekim drugim očima, ili da budem konkretnija izbjegavam da ga uopće gledam.Smatram da će sve ovo brzo proći i kada rodim da će sve biti po starom, (nada zadnja umire).
Nisam se udebljala nemojte to misliti, na početku trudnoće sam izgubila dosta kilograma jer nisam mogla jesti, tako da računajući sa ovim kilogramima koje sam posle dobila sada u 8 mjesecu trudnoće imam onoliko kilograma sa koliko sam i ostala trudna, prema tome kada rodim, a odmah po porodu gubim 13 kg,bit ću mršavija nego prije.E baš i da to vidim.
Od početka trudnoće se mažem protiv strija, i stvarno niti jedne nemam na trbuhu, ali su se zato pojavile sa bočne strane, možete zamisliti, toliko trackanja i one se pojave na najneočekivanijem mjestu, strašno, ali pomirila sam se i sa tim, jebi ga nisam više cura tim vremenima je odbrojano.
Dalje, na nogama su mi se pojavile neke vene, neznam u principu jesu to vene ili strije znam samo da čudno izgledaju i da nisam sigurna hoće li nestati kada rodim, pojavije se se sa unutrašnje strane nogu iznad koljena, tako da je ultrakratkim dopičnjacima odzvonilo, baš krasno.Uostalom tješim se da takve suknjice i nisu za gospođe sa dijecom.Zar ne?
I od juče još jedan događaj, mislim od juče ko zna od kada je to al ja to nisam primjećivala. Kao što sam već ranije spominjala grudi su mi narasle za tri broja (znači i tu ima viška kilograma), lete iz svih grudnjaka, bradavice su mi se proširile kao u onih starih žena, ovo kažem zato što sam prije imala male bradavice, a sad su postale ogromne, neznam kako je kod drugih žena nisam tome nikada pridavala neku pažnju .I sinoć dok sam se mazala, i onako malo stisnem te svoje ogromne grudi, koje su uzgred rečeno počele malo i visiti, a tako su lijepo prije stajale kao silikonske, ah, i gle vraga iz njih mi počne curiti mlijeko i neka tekućina, prvo sam se sablaznila dok se nisam sjetila da je to normalno i da je to već sigurno već odavno.Moram priznati da me malo zateklo, sve te promjene na mome tijelu, ljudi moji treba se na to naviknuti.
Nas se žene stalno promatra kao seksualne objekte i same s vremenom se počnemo tako gledati, njegujemo svoje tijelo, izlažemo ga pogledima i uživamo kad nam se netko divi, i onda jednog dana naše tijelo postane organizam koji proizvodi drugi život, i svi naši atributi dobivaju funkcije, i onda se nađete u neobranu grožđu kao ja i teško vam se priviknuti na činjenicu da vam cice nisu tu kako bi vam super stajao oni skupi top koji sam kupila ljetos, već su tu kako bi prehranile moje buduće dijete.
Pitanje je da li ću ih više ikada moći gledati kao atribute na svom tijelu koji naglašavaju liniju mog tijela ili će oni postati nešto drugo, mislim da od juče imam neki novi odnos sa njima.Čudno je to.
Sinoć dragom nisam dala da ih dira, nije mi to bilo nimalo uspaljujuće ni seksi.Još zamislite scene, vodimo mi jubav i on mi stisne cicu a iz nje štrcne mlijeko, strašno, strašno.
Mislim da je krajnje vrijeme da se uozbiljim i počnem pripremati za ulogu majke.


- 09:54 - Komentari (14) - Isprintaj - #

18.08.2006., petak

Smjeh je najveći lijek ili nije!?!

Svi nešto kukaju kako je vrijeme grozno, nemogu na kupanje, sunčanje i sl. a meni je tako super baš mi paše prezadovoljna sam, mislim da je vrućina da nebih mogla živjeti a ovako se super osjećam.
Juče smo bili na ultrazvuku. i kao i svaki put, hvala Bogu, sve je u najboljem redu i ide svojim tijekom. Tata je isto zadovoljan, on se svaki put tako raznježi od pogleda na ultrazvuk, tako da mislim da će se moj, super macho Hercegovac rasplakati kad ugleda našu bebu prvi put.
Ja još uvijek radim a do kad ću još se nezna, s obzirom da se još uvijek dobro osjećam, ma mislim izvrsno se osjećam.Uvijek sam mislila da se trudnice sa onim velikim trbusima nemogu naspavati, al ja spavam ko top, trbuh mi uopće ne smeta, spavam onako na boku i nemem nikakvih problema.Sve tegobe su nestale, osim žgaravice koja me onako stalno izjede, ali imam ja tablete za to pa je se rješavam.
Dragi me mazikiss jer je još uvijek na odmoru pa mi stalno ugađa, da sexa još uvijek ima i da još uvijek je dobar, da mi jenetko to pričao prije trudnoće ne bih mu vjerovala, ali eto ja sam jedna velika napaljenica i ni ovaj veliki trbuh me nemože spriječiti od aerobika u krevetu, doduše poslije sexa se malo teže ustanem iz kreveta, nešto mi koljena zaštopaju, al brzo to prođe, a i beba se poslije uljulja pa spava ne okreće se po trbuhu, ko zna kako ona to sve doživljava,zujo
Iako se dobro osjećam moram napomenuti svim budućim mamama kako je trudnoća stanje stalnog PMS-a, tako da ćete se stalno osjećati hipersenzibilno, tako i ja, naljutim se u trenu, razljutim još brže,zaplačem zbog ničega, smijem se ko luda a u času sam već bijesna, zato mislim da je sex super lijek za takovo stanje, jer neznam šta bi još da nema sexa, mislim da bi do sad već bila luda.Zato moja sućut svim onim trudnicama kojima je sex zabranjen, stvarno im se divim ja bi do sad već bila bijesna ko ris i grizla bi okolo. No dobro možda sam još uvijek pod dojmom sinoćne večeri (baš je bilo dooobro,mmm). Eto tako dragi moji a sad se moram vratiti poslu, mada mi je od ovog tijedna malo lakše budući da se dosta kolega vratilo sa godišnjeg.
pozdrav, cmok!

- 09:17 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.